Toliko je osjecaja trenutno izmijesanih u meni. Od ljutnje, tuge, bijesa, samosazaljenja, bespomocnosti jednog trenutka, pa do hiperaktivnosti, samopouzdanja i veselja drugog. Jucer je bio najlosiji dan u zadnja dva tjedna. Pojela sam veliku, odvratnu, masnu, kaloricnu pizzu. Bez imalo razmisljanja. Jer glad je bila tolika, da je bila dovoljna i sama pomisao na moje najdraze jelo pa da potpuno izgubim razum i odbacim samokontrolu. Osjecaj krivnje uvijek dolazi kasnije. Ponekad je zaista nemoguce usutkati tu prozdrljivu, slabu kuju u meni.
U takvim trenucima izbjegavam ogledalo. Jucer nisam. Trbuh je bio izbocen ispod majice, a on mi je i inace najslabija tocka (nista bolje ni ne zasluzujem, kad sam toliko odvratna i kad se ne mogu kontrolirati).
Na vagu sam stala sa strahom- i jos sam uvijek na tih jebenih 48! 8 kg koje moram skinuti jedan tren se cine tako puno, drugi tren se ne cine tako strasno. Kako god, jos uvijek su tu. Osjetim ih.
Neki dan na tjelesnom, frendica je rekla kako imam strasno mrsave noge. Pojam "lijepe noge" za mene podrazumijeva to da se bedra ne dodiruju- moja se ne dodiruju, ali ipak, to je NEDOVOLJNO, jer noge su mi svejedno goleme.
Velik kompliment sam dobila i prosli vikend- kada mi je frend rekao da sam stvarno PREmrsava, i jos se nekoliko njih se slozilo s njim. Mogu reci da takve stvari zaista gode mom egu (mislim, cijem ne bi?). Ali isto toliko koliko mi gode, toliko su i nevazne u trenucima ocaja pred ogledalom kada vidim otuzno debelu curu ne stane u broj 32. I onda znam da sam slaba...
Saljem sve kvragu. Zadnjih dana sam pod velikim pritiskom, ali vise sam doma nego prosli tjedan i zato vise jedem. Oko 800 kcal dnevno, a trebala bih biti na 300. Da to ne bude sve, konstantno sam umorna, bezvoljna i opcenito prelijena za sve sto trebam napraviti. Jos malo do kraja skole, moram se ozbiljno posvetiti ispravljanju, ali ja nemam volju ni otvoriti knjigu.
Mislim da u svakom drustvu postoji ona neka "savrsena cura" za kojom se apsolutno SVI okrecu, u cijem drustvu svi zele biti, a vi ju potajno mrzite. Neki dan sam bila poslije skole u bircu na kavi s frendicama, i ulazi ona- savrsena kosa, makeup koji je ocito stavljala satima, i taj njezin predivno tanak struk zbog kojeg je mrzim. Oko nje se odmah skuplja poveca hrpa ljudi- svi zele biti za njezinim stolom, svi zele biti videni s njom, a meni se okrece zeludac, jer ta cura zaista nema nista osim izgleda. A ocito joj nista vise nije ni potrebno. Gledala sam njezinu usku majicu i preko nje mali prsluk koji su dodatno naglasavali mrsavi trbuh, i umirala od ljubomore jer znam kako bih ja izgledala u tome. (Mislim da ne moram ni reci koliko mi je to unistilo dan, i kako sam se poslije odvratno osjecala...). Mlada je dvije godine od mene- i onda se sjetim sebe u tim godinama. Mrsavija 5 kg nego sada, nova u drustvu, uvijek sam imala nekog za kavu, decki su me oblijetali i imala sam veliko drustvo. Gledam kako ona sada prozivljava iste stvari i boli me jer znam da ja vise necu.
Imam neki los osjecaj da gubim kontrolu nad svime. Nad prehranom, svojim tijelom, nad svim svojim obavezama. Ujutro se jedva prisilim da se ustanem iz kreveta. I smeta mi sto sam upala u to depresivno razdoblje bas sada, kada imam hrpetinu stvari za obaviti, dovrsiti i dovesti u red. Posljednjum atomima snage odlazim iz skole i u skolu, popodneva uglavnom prespavam, navecer ne idem van.
Ali znam da...kada s prehranom opet krene sve po planu, bit ce bolje. Znam da cu biti poletnija i imati vise energije. I zato ne gubim nadu, ne jos, ne predajem se...

Sto se prehrane tice- zadovoljna sam. U zadnje vrijeme kao da gubim apetit, cak iako sam bila u pms-u. i doslovce se moram natjerati da nesto progutam, osim ak to nije moj najdrazi ness :) Sve sto sam pojela danas za rucak je bilo malo krumpira, cak manje od pola porcije. I vec sam na 2. nessu. To ce biti sve za danas, a ukljucujem i vjezbanje.
Neopisivo sam sretna kada stanem pred ogledalo- trbuh djeluje ravniji, kljucna kost se vise istice, kao i kosti zdjelice...To me motivira vise od icega, hocu jos vise, jos bolja, zelim biti mrsavija od svih njih.
A privatan zivot...slomljena sam jos, da. Pokusavam pronaci snagu u bilo cemu sto ce mi drzati glavu iznad vode, a zasad je to anna. Koncentriram se na izgled i prehranu i trudim se ne misliti o Njemu, o tome koliko mi fali, o svemu sto smo prosli...Tesko je. Ali ide mi. Iz dana u dan pomazu mi frendovi, pisanje, vasi blogovi. I znam da, mozda ne odmah, ali s vremenom ce biti bolje.
Jos jednom vas molim da mi pomognete u vezi bilo kakve literature o anni- nazivi knjiga, gdje se mogu nabaviti.

Zadnja dva dana stvarno jesu bila pakao sastavljen od mora suza, nespavanja, vrtoglavica. depresije, izoliranosti. Kao da je cijeli svijet stao. Popustila sam jucer. Sladoled, cips. Bez imalo razmisljanja utrpala sam sve to u sebe i nasla se kako gledam u prazno. Zeljela sam sve to izbaciti, ali povracati nikad nisam mogla. Ni olovka, ni cetkica nisu pomogle. Sutra, sutra, sutra...Da. Danas sam bila na aromatiziranoj vodi i fittness cornflakesima (koje .morate probati, zasitni su i fini, a zdravi). I osjecam se bolje, nakon sto sam shvatila da on nije jedini i da moram nastaviti.
PMS je odvratna stvar, imam tu uzasnu zelju za slatkim kojoj se stalno odupirem. Svaki put kad pomislim na to -jos vode ( a jana od jagode ili limuna su stvarno odlicne).
Odlucila sam s vama podijeliti moj najdrazi thinspo. Kao prvo, tu je knjiga Wasted od Marye Hornbacher, najbolja knjiga o anoreksiji ikada, a zapravo je autobiografija autorice. Kupila sam ju izvan hrv, ali zaista je odlicna, iako nisam nasla link na netu za skidanje u pdf formatu. Nadalje, tu je knjige Bronte`s Story- koja isto govori od djevojci oboljeloj od anoreksije te Hungry Hell- u kojem autorica opisuje svoju borbu.
Nazalost, takve knjige je knjige kod nas nemoguce naci, ako mozda znate neko mjesto molim vas pomozite. Na amazonu ima predivnih knjiga koje nisam u mogucnosti narucivati zbog svojih, a bacila sam oko na jednu knjigu za koju sam sigurna da bi se vama i svidjela, pa ako vas zanima, kliknite ovdje i pogledajte o cemu se radi : http://www.amazon.co.uk/Anas-Girls-Essential-Underground-Community/dp/1418437956/ref=wl_it_dp?ie=UTF8&coliid=I1QJENEOYDT1V8&colid=N5IO2X0UZC4A.
Moj najdrazi izvor slika je http://skinnypics.blogspot.com/- stvarno prekrasan thinspo koji printam i lijepim u svoj thispiration book, koji mislim da bi svaka od nas trebala imati- pun slika, quoteva, inspirirajucih textova i ostaloga. I svaki put kad sam u depresiji, zabavljam se lijepljenjem i pisuckanjem u tu knjigu, ili jednostavno gledanjem i stvarno pomaze!
Na youtube-u mozete naci dokumentarac "Dying to be anorexic" u 12 dijelova koji prati zivote 3 cure i stvarno ga se isplati pogledati. Sve filmove za koje cujem nemoguce je naci za download, ima neka od vas mozda neki link ili preporuku?
Jedna od drazih stvari je stavljanje thinspo-a na mobitele- slikice koje mozete pogledati i kad niste doma, samo ne zaboravite staviti neke sifre. Isto tako, ne zaboravite staviti sifre na kompjuter/laptpop tako da nitko ne moze do vasih osobnih stvari.
Btw puno vam hvala na komentarima podrske, bas su me razveselili :)
Do sljedeceg posta,

Curke, molim vas za razumijevanje sljedecih dan jer postova vjerojatno nece biti neko vrijeme
Po prvi put, moje je srce slomljeno. On, kojeg vec godinu dana volim, i zaista mislim da je moja srodna dusa, sada ima novu curu. I boli me gledati kako su sretni, kako su pasu. I slicna je meni. I zid izgleda prazan bez nasih slika.
Moje najvece utociste vise nije moje...Njezino je.
Jedina dobra stvar je, ne mogu jesti uopce.
Leptirice, izdrzite, jer vi to mozete. Sretno svima i cujemo se kroz par dana.

Pretpostavljam da nisam jedina od nas koja obozava ponedjeljke- kao simbol novog pocetka, ostvarenja zacrtanih planova i novih pobjeda. Ponedjeljkom mi se uvijek cini da sam na vrhu svijeta, odmorna od vikenda,sa planom prehrane i vjezbanja u glavi i biljeznici, i dobijem neopisivu volju i zelju za gladovanjem, mrsavljenjem! Cak se i dosadne stvari poput skole ne cine teske. Uglavnom, nisam nesto prezadovoljna danasnjim danom, ali moglo je biti i gore. Ujutro tocno 3 griza peciva, ostatak sam bacila, a za rucak 2 komada pizze (koja je bila odvratna i masna), ness od vanilije popodne, ali cijeli dan sam bila u gradu, hodala -doslovce trcala- jer sam imala mali milijun stvari za obaviti, tako da sam nesto i potrosila. Vjezbanje danas otpada, jednostavno sam preumorna od svega i jedva cekam krevet, ali zato sutra odradujem duplo. I sada sam vec na trecoj casi vode :)
Vidjela sam ubojitto-prekrasne sive uske hlace- koje mi se taaaaaaako svidaju, ali necu biti zadovoljna dok ne stanem u xs (trenutno sam s, malo mi visi, ali xs mi je preuzak oko struka), ustvari, voljela bih da xs visi na meni! Vec se vidim u gradu, sa tim hlacama koje mi vise s kukova, uuuuskoj majicici i svojim najtenama i rejbanicama na licu...I mogu vam reci da me ta slika neopisivo motivira.
A sutra...sutra mora biti bolje. Ah, to magicno "sutra".
Za dorucak: polovica jabuke
Rucak: zelena salata bez ulja i eventualno kriska crnog kruha
Vecera: voda! ( i cigarete)
plus: 2 sata vjezbanja
A jedini uzitak koji si dozvoljavam je ness, bez secera.
Na kraju da zahvalim svim curama na komentarima- vasi postovi su zaista predivni i neopisivo me inspiraju i znam da nisam sama u svemu tome...I sada, nakon sto umorna dolazim doma, sjedam za kompjuter i provjeravam vase blogove...Razvesele me, daju mi snagu, motiviraju me. Sve mi imamo svoje uspone i padove- ali sam uvjerena da cemo i sve uspjeti u svome naumu i ostvariti svoje ciljeve.
Neke od vas su vec u linkovima, a nadam se da ce vas biti jos i vise.
svima

Anna is not a disease- it`a lifestyle!
Za pocetak, vec 3 godine zivim s tim poremecajem, s Njom- i ne odricem je se nizasto, to je velik dio moje osobnosti i drugacije se ne znam nositi sa svijetom. Ne samo to, vec je i moja obsesija- thinspo stranice i blogovi svaki dan, textovi i knjige koje me inspiriraju, thispiration biljeznice oblijepljenje slikama i clancima, dnevnik prehrane sa sistem bodovanja...A sada sam sve to odlucila staviti i na net i podijeliti sa ostalim curama koje dijele moje misljenje i stil zivljenja. I na kraju- sve "wannabe ane" molim vas zatvorite ovaj blog i odite pojesti sendvic.
Hvala

Skinny Bitch